Šta su ovo virus, stanje u državi, lični problemi, netrepeljivost svojih prema svojima, o mržnji nećemo govoriti, vijesti i lažne vijesti koje samo po sebi pogoršavaju situaciju…šta sve to uradi nama? Nije sve u 2020. godini. Odavno nam se dešavaju loše stvari protiv kojih se ne borimo. Možda je sad vrijeme da se upitamo i šta ovo uradi najvažnijem dijelu našeg života, djetinjstvu?
Djetinjstvo svakog od nas je obilježeno igrama tipa lastike, “škole”, lanac probijanac, graničara, klikera i brojnih drugih. Pogotovo djetinjstva Koprivljana, priča se. To su nekad bila posebna djeca, posebni ljudi, danas su vjerovatno još i bolji. Nego sad, brinemo li se dovoljno za današnja djetinjstva naših najmlađih. Djetinjstva u svijetu tehnologije, korone..? Sliku koju ćemo sad učitati nije naša autorska, pronašli smo je na jednoj od stranica Gornje Koprivne, rado bismo uslikali ovakve slike, međutim, koliko je to zapravo moguće?
Škola u ovom malom mjestu se može pohvaliti kvalitetnim profesorima i učenicima koji postaju prvenstveno dobri ljudi, oni koji se ne stide svog porijekla, dapače, njime se diče. Postaju cijenjeni učeni ljudi koji nerijetko prepričavaju sve od pomenutih igara, druženja i dječijih nestašluka. Koliko su danas naše škole zapravo “žive”?
Pozivamo vas da nam i vi u komentar napišete najdraža sjećanja na svoje školovanje!
mojcazin.ba
