Šejh Ramiz ef. Bećirović, dugogodišnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce, kaže da su pripreme za najdražeg gosta počele još prije dva mjeseca, i to uoči prvog petka u mjesecu redžepu kada je noć želja i darova Lejletul-regaib.
Noćni ibadet
– U toj noći se podsjeti svaki pojedinac, a i u džematu na pripreme koje trebaju biti obavljene, kako u duhovnom tako i u materijalnom pogledu. Tokom ova dva mjeseca se broj dana povećao kao aktivnost noćnih ibadeta – govori nam ef. Bećirović.
Dodaje da su i prije, uprkos teškim uvjetima, muslimani postili svaki dan, čak i u ljetnom periodu.
– Nekad je “Elektrobosna” u Jajcu radila punim kapacitetom i ljudi su radili kod peći koje stvaraju ogromnu temperaturu, gdje čovjek nije mogao izdržati i kad pije i jede, a kamoli kad posti. I na tim mjestima bilo je ljudi koji su postili i radili najteže poslove – ističe šejh Bećirović.
Dodaje da u ramazanu vjernici dobiju posebnu snagu.
– U davna vremena ljudi su se bavili i živjeli samo od poljoprivrede i stočarstva. Prilikom vršenja pšenice, koja se radi po nekoliko sati i pri najvećoj vrućini, vrši se odvajanje žitarice od slame. To je bio zaista težak posao, ali ljudi su postili u avgustu i nisu se mrsili. Kao dijete sam gledao svoje amidže kad rade taj posao i toliko im je bilo teško da su znali čak uzeti kantu vode i polijevati se i nakon toga bi nastavili ponovo da rade, ali post nisu prekidali. Tu snagu im daje dragi Allah, dž. š. – ističe ef. Bećirović.
Prisjeća se da je i on kao dijete prve dane postio u ljetnim mjesecima.
Majčino buđenje
– Koliko sam godina imao, ne bih mogao znati. Radovao sam se jutarnjem sehuru, bilo je noći da nisam htio da zaspim plašeći se da me majka neće probuditi i onda će mi biti teško postiti. Kasnije je uvidjela moje namjere i garantirala mi je da će me svako jutro probuditi – govori nam šejh Bećirović.
Mrsi, iftar
Kandilji su se nekad palili uz pomoć lampi jer nije bilo električne energije.
– Kao djeca imali smo priliku da gledamo kandilje Hajrija džamije u Vlasenici. Kad bi se oni upalili, znali smo trčati i vikati: ”Mrsi, iftar” – prisjeća se Bećirović.
Kućni bereket
– Danas se gubi tradicionalna iftarska sofra, za razliku od nekadašnjih vremena. Vrlo malo imamo kućnih iftara gdje se pozivaju rođaci, komšije i prijatelji. Sve se to u današnje vrijeme svodi na restoranske iftare i tako se gubi tradicija. Iftar koji se spremi u kući je veliki bereket za taj dom. Kad pozovemo ljude u restoran, imat ćemo mi sevap, ali nećemo imati kućnog bereketa. Samo u našim selima, gdje se uz ramazan postavljaju starinske sofre, zadržali su se lijepi običaji – govori ef. Bećirović.
Autor: E. CRNKIĆ