Seid Ožegović traži od vlasti Republike Srpske da mu vrati 1.860 dunuma zemlje, odnosno gotovo kompletan Nacionalni park Sutjeska, uključujući i dio Maglića, koju su komunističke vlasti tadašnje Narodne Republike Bosne i Hercegovine, odnosno Narodne Republike Jugoslavije oduzele 1956. godine od njegovog rahmetli oca Sulje Ožegovića.
– Ocu Sulji, za čijim posmrtnim ostacima još tragam, tadašnje vlasti su bez novčane ili bilo kakve naknade oduzele tu zemlju i na njoj sagradili Nacionalni park Sutjeska, spomenik na Tjentištu, Titovu vilu, hotele, barake i sve što je tamo i na Magliću do zadnjeg rata bilo i što se danas privatizira i što želi kupiti brat Milorada Dodika – kazao je Seid za Faktor.
Agrarna reforma i kolonizacija
Ožegović koji danas živi u Chicagu, u američkoj državi Illinois, decenijama je pokušavao doći do dokumenata koji to dokazuju.
– Sad imam sve na papiru i, budući da mi vlasti BiH, odnosno Republike Srpske u čijoj je to nadležnosti, odbijaju vratiti našu imovinu, spreman sam ići na Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Već sam razgovarao sa uglednim advokatom Francisom Boyleom i on je okvirno izrazio spremnost zastupati me – naglasio je Ožegović u ispovijesti za Faktor.
Narodna Republika Bosna i Hercegovina, odnosno, Narodni odbor Sreza Goražde izdao je Rješenju 10. februara 1956. kojim je Ožekovićima oduzeta gotovo sva imovina koju su decenijama imali, na kojoj su radili i na kojoj su upošljavali desetke radnika.
Komunističke vlasti pri tome su se pozvale na član 53 i član 58 tadašnjeg Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u BiH, u skladu sa odredbama Zakona o nadležnosti narodnih odbora opština srezova po republičkim propisima (prilog 3, točka 6) i član 162 Zakona o narodnim odborima srezova.
Tadašnji Sekretarijat za opštu upravu i budžet Narodnog odbora sreza Goražde donio je Rješenje kojim se prvo “ustanovljuje da se zemljišni posjet suvlasnika Ožegović Sulje, Hamida i Pembe udate Puzo, nasljednika umrlog Ožegović Avde i Ožegović Vasvije i dr. i nasljednika umrlog Ožegović Uzeira – Ožegović Derviše i dr. sastoji od 646 dunuma i 958 kvadratnih metara obradivog zemljišta i 412 dunuma i 820 kvadratnih metara šume, koji je upisan u posjedovnim listovima broj 158, 160, 170, 174, 185 i 220 KC Tjentište; 15 i 16 KC Tovarnica; 316 KC Ćurevo i 35 kao Maglić”.
– Suvlasnici gornjih nekretnina su zemljoradničkog zanimanja. Radi toga, primjenom niveliranog člana 11 Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u Bosni i Hercegovini, svim suvlasnicima se ostavlja jedan zemljoradnički maksimum i to 390 dunuma i 858 kvadratnih metara obradivog zemljišta i 179,9 dunuma šume – navodi se u tom rješenju.
Ožekovićima je tako ostavljena 251 katastarska čestica koje uključuju njive, livade, voćnjake, pašnjake i šume na Tjentištu, Magliću i Tovarnici od kojih je svaka veličine od trećine do najveće od 25,6 dunuma.
– Ostalo zemljište, koje kao višak prelazi zemljoradnički maksimum iz člana 11 Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, oduzima se i kao opštenarodna imovina unosi u zemljišni fond – navodi se u rješenju tadašnjih komunističkih vlasti.
Sudeći po dokumentu koji nam je dao Seid Ožegović, radi se o 49 katastarskih čestica od kojih nijedna nije manja od dva dunuma, dok je nekoliko livada i šuma pojedinačno površine veće od 20 dunuma. Sve one su upisane 19. januara 1956. godine kao “Državno dobro Tjentište”.
– Na oduzetom zemljištu imaju se brisati svi eventualno uknjiženi tereti. Nakon što ovo zemljište postane pravosnažno i izvršno na oduzetom zemljištu uknjižit će se pravo svojine u korist opštenarodne imovine – navodi se u Rješenju. Njime je utvrđena i visina naknade koju su Ožekovići trebali dobiti.
– Visina naknade određena je na osnovu ustanovljenog prosječnog jednogodišnjeg prinosa u posljednjih 10 godina tako što je prosječan prinos ustanovljen i to za njivu 70 kilograma ječma množeno sa tržišnom cijenom od 45 dinara, livadu 120 kilograma sijena množeno sa tržišnom cijenom od 15 dinara, što ukupno čini iznos od 856.790 dinara – navodi se u rješenju koje uz potpis “Smrt fašizmu – Sloboda narodu!” potpisuje načelnik Huso Pašić.
Ili selidba ili zatvor ili streljanje
Seid Ožegović tvrdi da taj novac ne da njegov otac Suljo nikad nije dobio, nego da se nikad nije usudio ni tražiti pa čak ni Rješenje o oduzimanju imovine.
– Da jeste, odmah bi ga proglasili narodnim neprijateljem. Možda bi završio u zatvoru, možda bi ga streljali – kazao je Seid Ožegović za Faktor.
Seid navodi i da su Ožegoviće komunističke vlasti htjele potpuno protjerati s tog područja i naseliti ih na drugim područjima na zemlji koju su također nekome oduzele.
– Nudili su mu Ćenanovića i Mujanovića zemlju na Butmiru kod Sarajeva. On je to odmah odbio – kazao je Seid za Faktor.
Kakav im je život u Tođevcu, odnosno Tjentištu, bio zbog toga govori i podatak da niko od njih nije mogao decenijama dobiti nikakav posao dok su gledali kako na njihovoj zemlji kroz omladinske radne akcije nicali objekti u kojima su se odmarali komunistički funkcioneri. Oni nisu nikad mogli dobiti ni jedinstveni matični broj i, kako je naglasio, u očima države bili su niko i ništa.
– Kakav je to nacionalni park, koji bi trebao biti zaštićen, kad je tamo kod pošte čovjek je napravio kuću. Kako je to moguće, jer bi morao imati ‘papire’ jedan kroz jedan. Prošle godine sam išao kod direktora NP Sutjeska i pitao ga to, a on mi je kazao da su podnijeli zahtjev da se te kuće, izgrađene na mojoj livadi, sruše. Nijedna nije srušena i pitanje je koliko novih će biti uskoro izgrađeno – kazao je Ožeković za Faktor.
On kaže da je ta firma, odnosno NP Sutjeska praktično privatizirana. Ožegovići su se, kaže Seid, s dokumentima koje posjeduju obraćali i bivšem predsjedniku Skupštine općine Foča Lutviji Šukalu koji je kontaktirao Nadu Srdanović, koja je nekad bila direktorica NP Sutjeska.
– Ona je potvrdila da smo mi vlasnici te zemlje i da mi možemo staviti ključ u bravu tog nacionalnog parka. Međutim, mi kad odemo kod drugih ljudi, oni ti kažu da još nema zakona po kojem mi to možemo vratiti. A ljudi u međuvremenu dižu kuće i vikendice. I sad se sjećam kako sam s rahmetli ocem obilazio pašnjake koji su nekad bili naši, gledao voćnjake, stabla oraha… Nemam čak ništa protiv da tamo na mojoj zemlji neko obnovi kuću, ako će tamo i živjeti i obrađivati zemlju. Međutim, ne možeš živjeti u Sarajevu ili negdje drugo, tamo napraviti vikendicu i dolaziti s vremena na vrijeme – naglasio je Seid Ožeković.
Dodikovi žele cijeli NP Sutjeska
Tokom agresije 1990-ih Seid je izgubio oca, majku, tetku… Pronašli su tek nekoliko kostiju majke i tetke koje je sahranio, oca još traži.
– Otac je imao 89 godina. Majka 75. Očeva sestra 86. Ubijeni su samo zato što nisu Srbi. Šta ja to još trebam dati? Oca sam morao uz dva svjedoka u Foči proglašavati mrtvim. Tražili su mi medicinski karton! Moram čekati da se to oglasi u Službenom listu RS-a.
On sam bio je pripadnik Četvrte motorizovane brigade A RBiH. Sve u NP Sutjeska, disko, hotel, sve planinske kućice, Titovu vilu, ali i svu imovinu Bošnjaka koji su tamo živjeli… uništili su, kaže, četnici koji su došli uglavnom iz Gacka. Danas se, tvrdi, Dodikov brat raspituje da kupi cijeli NP Sutjeska.
Dva puta protjerani
Ukazao je i na inicijativu iz Izraela da se Jevrejima vrati imovina koja im je oduzeta poslije Drugoga svjetskog rata ili da im se isplati, prema nekim procjenama, oko šest milijardi maraka. Smatra da bi država to napraviti svima.
– Bio sam borac Armije RBiH. Izgubio pola porodice. Oficirima JNA vraćeni su vojni stanovi u FBiH ili im je isplaćena naknada, a ja ne mogu da dođem do svoje imovine. Ići ću s tužbom i do Strasbourga (Evropskog suda za ljudska prava, op.a.). Već sam razgovarao s uglednim advokatom Francisom Boyleom i on je okvirno izrazio spremnost zastupati me – naglasio je Seid Ožeković.
Dodaje da je te 1956. godine imovina koja im je oduzeta bila vrijedna najmanje milion maraka. Dodaje i da su neki od njegovih nekadašnjih susjeda pristali i da su prihvatili da ih se protjera s tog područja, da su se naseljavali po Posavini i oko Sarajeva, uglavnom na Butmiru. Njegovi Ožekovići nisu dobili ni dinara.
– Šta znam ljudi koji mi se javljaju, koji su protjerani tamo nakon Drugog svjetskog rata, a nakon zadnjeg rata opet protjerani… Oni su sad ‘ni tamo ni amo’. Ono oko Tjentišta ne mogu dobiti, ono oko Dervente ili Gradište je isto tako bilo i ostalo tuđe i neko drugi ‘ganja papire’ i dokazuje da su njima komunisti oduzeli tu zemlju – naglasio je Ožeković.
Protjerivanje i naseljavanje
Naglasio je da je u Americi, gdje sad živi, stupio u kontakt i s Miljenkom Šimovićem, koji je nekad bio direktor Nacionalnog parka Sutjeska.
– Mislio sam da je Srbin iz Foče, ali on je Hrvat koji je napredovao u tom sistemu i naslijedio je funkciju od Dobrivojevića 1960-ih, kad se gore gradio spomenik. Danas živi u St. Louisu. Pitao sam ga zašto je to rađeno, zašto su od ljudi uzimali zemlju, nisu im dali da je obrađuju, protjerivali ih i onda tu dovodili ljude koji nisu nikakve veze nikad imali sa Tjentištem, iz neke Hodžiće iz Crne Gore i slične. On je kazao da je to možda bila greška. Kad sam mu rekao da će mi morati biti svjedok na sudu, on je to odmah odbio – tvrdi Seid Ožegović.
Ipak, pomogao mu je, kazavši da rješenje kojim im je oduzeta imovina, može naći na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, ali i u arhivu NP Sutjeska.
– Za rješenje iz kase NP Sutjeska mi je rečeno da ga je čistačica slučajno bacila – kazao je Ožegović za Faktor. Dodao je da očekuje da ga Republika Srpska, koja je nadležna, isplati ili da mu vrati zemlju.
– Uvijek ima neko ko će me isplatiti. Imamo sad ljude iz Austrije, Njemačke, evo i iz arapskih zemalja, koji dolaze i kupuju zemlju. Uknjižite na mene, isplatit će me oni – kazao je Ožeković. On misli da će mu na kraju jedan dio vratiti, onaj koji je manje vrijedan, dio isplatiti, ali i da će prije toga morati ići sve do Strasbourga.
(faktor.ba)
