Safija Mahmutspahić iz Kaknja poznata je po humanosti, a njen život priča je o ljubavi i roditeljstvu.
Dom nane Safije bio je prije rata utočište i toplo gnijezdo za 33 djece bez roditeljskog staranja, koju je, u dogovoru s kakanjskim Centrom za socijalni rad, primala i odgajala.
Safija danas nije u kontaktu ni sa jednim djetetom koje je čuvala.
– Nekako su se svi razišli po bijelom svijetu i, da nije bilo nesretnog rata, možda bih i znala gdje se nalaze. Evo, ide Bajram, a ja ću, kao i svaka nana, napraviti kolače, one starinske, da me podsjete na ljepotu ramazana i Ramazanskog bajrama – govori Safija.
Nije više dobrog zdravlja, a i godine su tu, govori Safija. Njen sin Alija, 90-postotni ratni vojni invalid, ostao je sam sa četiri sina nakon što mu je umrla supruga. Nana je odgojila svoju unučad.
– Moji unuci će meni doći na Bajram, a moja djeca, koja su po bijelom svijetu, ko zna, možda me i iznenade – nada se kroz suze nana Safija.
Dobrota u ljudima
Prisjetila se i bajrama u vrijeme kad se, kaže, malo bolje živjelo.
– Uvijek je drugačije mirisalo za bajrame nego za neki drugi dan, a i svijet se nekako promijeni. Nekakva dobrota uđe u ljude pa neke ne možeš prepoznati – kaže Safija.
(Izvor: Avaz)
