Search
Wednesday 29 May 2024
  • :
  • :

U Kozarcu obilježena 25. godišnjica progona Bošnjaka: Sjećanja na strašne dane ne blijede”foto”

 Nekoliko hiljada stanovnika Kozarca i njegove regije danas su mimohodom glavnom gradskom ulicom i obilaskom šehidskog mezarja u  Kamičani, obilježili 25 godina od napada VRS-a i razaranja ovog mjesta u podnožju Kozare i pet sela sa bošnjačkom većinom.
Dan napada na Kozarac obilježavan je ne samo mimohodom, bilo je više dešavanja. Pokušat ćemo fotografijom pokazati šta se sve danas dešavalo u Kozarcu.

Mlada umjetnica Anita Zečić, koja studira umjetnost na Univerzitetu u Beču, postavila je danas u Kozarcu instalaciju spomenika “Kozarac 92”, a projekat je posvetila svim civilnim žrtvama rata u Prijedoru.

– Svrha postavke je simulacija situacije koja nastaje kada se ljudi nalaze u zatvorenom prostoru i panika koja tada nastaje. Ovo je samo mali dio sjećanja koja su zatvorenici logora doživljavali – rekla je Zečić.

Istakla je kako će ova instalacija biti postavljena i u Trnopolju, zatim u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Beču, Berlinu, Štokholmu, Briselu, Americi i, na kraju, u Hagu.


U restoranu Stara bašta održan je okrugli sto na temu “25 godina od napada na Kozarac“. Mujo Begić je iznio podatke o početcima rata u Bih.
Jasmin Medić je pričao o napadu na Prijedor, sa posebnim osvrtom na Kozarac.
Mr. Amir ef Mahić je iznio podatke o uništenim  objektima koji su bili vlasništvo Islamske Zajednice Kozarac.

Udruženje žena “Kamičani 2015” su prije mimohoda položile cvijeće u Spomen Obilježju i učenjem El fatihe i minutom čutanja odale počast svim ubijenim kozarčanima.

U Mutničkoj džamiji smo klanjali podne namaz formirali kolonu i krenuli u mimohod glavnom gradskom ulicom prema Šehidskim mezarlucima.

Nakratko smo se zaustavili ispred spomen obilježja u centru čaršije, podignutog prije 7 godina, na čijim su zidovima uklesana imena 1.226 lica poginulih u proteklom ratu sa područja regije, gdje El Fatihom odali počast stradalim.

Ovo je već 18. godina kako Medžlis Islamske zajednice Kozarac obilježava godišnjicu napada Vojske RS-a  na Kozarac i njegovu regiju.

Na šehidskom mezarju u Kamičanima ukopani su posmrtni ostaci oko 800 poginulih i identifikovanih lica kojima su njihove porodice i građani proučili Fatihu.

Muftija bihaćki Hasan ef. Makić kazao je da se egzodus Kozarčana ne smije zaboraviti.

– Na današnji dan je počelo protjerivanje Kozarčana, ovdje u Kozarcu niko živ nije ostao u svojoj kući, koje su uglavnom spaljene. Međutim, od 1998. godine počeo je povratak i Kozarčani su pokazali kolika je njihova želja za povratkom i pokazali su odlučnost da se vrate na svoje toprake. Kozarac je obnovljen, sve džamije su obnovljene, vjerski život je obnovljen, tako da obnovom Kozarca možemo biti zadovoljni. Imamo dosta ljudi u dijaspori koji stalno dolaze i koji znaju da je Bosna njihova majka, da je Kozarac njihov dom, da Kozarac nose u svom srcu ma gdje bili i živjeli i da mu se uvijek vraćaju. Smatramo da treba obnoviti svaku džamiju i podići svaku munaru, a na području Medžlisa Kozarac ukupno je obnovljeno 12 džamija – rekao je Makić.

Na kraju su Aktiv žena MIZ Kozarac organizovale predavanje za žene u Šehidskoj džamiji, u Kamičanima.
Predavači su bili: stručna saradnica Odjela za brak i porodicu dr. Safija Malkić,
prof.Muvedeta Halilovic, i muallima Elvedina Plasto. Na ovom predavanju prisustvovao je velik broj žena iz Kozarca, te gošće iz Kaknja, Prijedora, S.Mosta, Bihaća,…

Nijaz-Caja Huremović

Govor glavnog imama, MIZ Kozarac, Mr.Amira ef Mahića

25. GODIŠNJICA AGRESORSKOG NAPADA NA KOZARAC

24. MAJ 2017. – ŠEHIDSKO MEZARJE

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!

Poštovana i cijenjena braćo, majke i sestre, cijenjene porodice naših šehida, poštovani muftija i uvaženi izaslaniče reisu-l-uleme, dragi naši šehidi es-selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Poštovana braćo i cjenjene sestre,

Danas se navršava 25 godina od kako je počela de se ispisuje najkrvavija historija ovoga pitomog potkozarskog kraja. Prije 25 godina teška agresorka artiljerija počela je da nas budi iz dubokog sna u kojem smo bili. strahoviti zvuci granata bili su samo uvod krvoločnim pohodima koji su kroz nekoliko dana uslijedili. Ono što u najstrašnijem košmaru nismo mogli sanjati počelo nam se događati na javi.

U početku nismo mogli vjerovati da naše komšije, s kojima smo u dobrim međuljudskim odnosima bili, mogu da od jednom najkrvoločnije zvjeri postanu. S nevjericom smo gledali u njih i čudili se od kud dolaze toliki bijes i mržnja. Našem čuđenju nije bilo kraja. kad god smo pomislili da je ono što nam čine vrhunac zla, kojeg nečovjek može na učini, uvjerili bismo se da uvijek mogu da budu i gori. U to smo se iz dana u dan sve snažnije uvjeravali i do dana današnjeg uvjeravati nastavili. I danas kada na ovom mjestu stojimo i zločina se njihovih prisjećamo, svjedočimo da zlo provoditi nisu prestali, već su samo način njegove provedbe izmijenili.

Zbog toga smo i danas ovdje da bismo svoj zavjet obnovili i da bismo ga pred svima koji nas čuju ponovili, a on glasi: Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Želimo ovdje jasno da kažemo i to da mi nismo izdali svoj narod i domovinu, da nismo svojim dušmanima potklekli bez obzira što su nas vojno okupirali, da smo ostali vjerni amanetu kojeg smo od svojih predaka preuzeli. Da smo nakon masakra, logora i progona na tom putu ostali. Da su se Kozarčani za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu na svim bojnim poljima časno borili. Da smo republici Bosni i Hercegovini svoje najbolje sinove poklonili. Da smo se u ratu herojski borili, a nakon toga svoju borbu za ovu državu svojim povratkom i obnovom porušenog nastavili. Ali, želimo jasno da kažemo i to da ćemo na tom putu ustrajati i na njemu živjeti i umirati. Mogu nas lažima svojim nervirati, ali nas ne mogu u njih uvjeriti i ne mogu naš govor istine utišati. Mogu nas montiranim sudskim procesima ucjenjivati, ali nas neće pokolebati i od borbe za ovo naše mjesto i našu domovinu obeshrabriti. Mogu nam svojim verbalnim napadima i administrativnim procedurama život otežavati, ali nas neće sa ovih naših topraka otjerati.

Zbog toga, draga braćo i sestre koji se danas ovdje okupiste, koji svojim prisustvom dokazujete da istinu o našem stradanju veoma dobro znate i da na njoj ustrajavate, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Budite ponosni na naše kozaračke borce, oficire i generale armije Republike Bosne i Hercegovine. Budite ponosni na naše očeve i majke, braću i sestre, jer oni živješe i umiraše časno. Budite ponosni jer pripadate narodu koji tlačen, proganjan i na pravdi Boga ubijan, a koji druge nije tlačio, proganjao i na pravdi Boga ubijao! Spram dušmanima budite ponosni i prkosni, a spram svojom braćom i prijateljima ponizni i milostivi! Neka nas sviju Uzvišeni Allah na tom putu pomogne!

Uzvišeni Allahu, neka tuga bude nada, neka osveta bude pravda, neka majčina suza bude dova da se više nikada i nikome više ne ponovi ni Kozarac, ni Prijedor, ni Srebrenica!




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.