Kažun (tal. casita) kružno je poljsko sklonište napravljeno od kamena u suhozidu. Kamenje za gradnju sakupljalo se po polju, od njega su se gradili suhozidi i gotovo na svakoj parceli, kažun. Krov se oblikovao slažući tanke ploče kamena u sve užim koncentričnim krugovima, bez ikakvog veziva. Kažun se koristio kao zaklon, kao mjesto gdje se ostavljao alat, te za nadgledavanje polja i vinograda. Najveći broj kažuna je u okolici Vodnjana
. Nekada ih je na ovom području bilo 10.000 – 20.000, danas ih ima između 2.000 – 3.000. Grad Vodnjan svake godine u svibnju organizira predavanja o kažunima nakon čega slijedi i praktičan dio – obnova jednog od kažuna ili suhozida Vodnjanštine. Projekt je nazvan “Moj kažun – la mia casita”. Osim kružnih oblika, u jugozapadnoj Istri nalazimo suhozidne građevine četvrtastog tlorisa s kupolom (prelazni oblik) ili s krovom na jednu ili na dvije vode, a naziv im je najčešće kažeta ili kućica.
U Istri je kažun danas široko rasprostranjen simbol “istrijanstva” i kao takav se nerijetko nalazi novosagrađen u dvorištima obiteljskih kuća ili restorana, a često se vidi i kao logo mnogih kompanija. Mnogi suveniri napravljeni su u obliku kažuna – u kamenu, keramici, drvu, staklu, pa čak i u zlatu. Kao trajni spomenik ulasku Hrvatske u Europsku uniju izgrađen je istarski kažun u najstarijem britanskom Nacionalnom parku Peak District.
Želja nam je bila obići područje gdje ima čim više kažuna na malom prostoru. Zaustavljamo se kod velikog križa na cesti Bale – Vodnjan. Tu je prvi, novosagrađeni kažun u okviru projekta “Moj kažun – la mia casita”. Od tuda vodi biciklistička staza u smjeru Vodnjana. Omeđena je širokim suhozidima.
Zahvaljujem se svojim prijateljima Tihomir Geršner i Bilal Lalo Pekaric što su mi sve objasnili i pokazali ove lijepe Kažune u Vodnjanu.
macanovici.net
