Search
Thursday 25 February 2021
  • :
  • :

Hasan Keranović: Bolje je mjenjati selo nego tradiciju i običaje

Ne postoji zemlja na zemaljskoj kugli kao što je ova naša Bosna i Hercegovina. “Razvukla” se na skoro pedeset i dva kilometra kvadratna, smjestila na brdoviti balkan i prkosi. To što sam rođen baš u ovoj zemlji, na hiljadu je načina već obilježilo moj život. Oblikovalo me i kao osobu i naučilo važnim lekcijama u životu. I za razliku od mnogih drugih kojima je zemlja u kojoj su rođeni samo izgovor da odu što dalje, ja sam zahvaljujući sreći da sam rođen baš ovdje, gdje ću i ostati, baš u Bosni i Hercegovini.

Krenuo sam čudnim putem, putem koji je trnovit i brdovit. Niđe veze, reći će mnogi. Ali ne znaju oni, što znam ja. Mnogi stariji insani koje ja pamtim su “preselili” na bolji svijet. Ja danas svima govorim kako još uvijek pamtim lijepe i dobre savjete koje su mi dali ti stari insani kojih više nema. A samo zato što sam rođen baš u ovoj zemlji, u kojoj se, uprkos svemu, tradicija čuva, njeguje i prenosi sa koljena na koljeno. Njih više nema! Da baš je to sve tako nekad bilo. To je put koji nema “kraja”, a zove se tradicija. Baš sam taj put i odabrao. Naši preci su davno na tom putu stali, iza njih je ostalo mnogo lijepih savjeta, uspomena i sve što nas podsjeća na ona lijepa minula vremena – to se zove adeti, tradicija i običaji.

Putovao sam kroz razna sela i gradove, mahale i sokake, pa zaista naša Bosna i Hercegovina ima mnogo lijepih prirodnih ljepota. Gradio sam veliki most, neki će reći ah kakav most – pa bolan most prijateljstva. Pričala mi je moja nana rahmetli “sine Hasane gledaj da u svakom gradu ili selu imaš bujruma, a to da bih insan imao taj bujrum, moraš imati veliki karakter, poštenje i poštovanje prema drugim insanima. A isto tako poštuj tradiciju i drugih naroda, da bih drugi poštovali tvoju tradiciju ili adete”.

 

I Haso je godinama, mjesecima, danima i satima putovao širom Bosne i Hercegovine, upoznavao sam razne prijatelje koji su poštovalaoci moga rada i očuvanja tradicije. Na razne kulturne manifestacije sam se vrlo rado odazivao, onako kako sam mogao i bio u mogućnosti. Danas kada sve oko sebe sagledam, ponosan sam na sebe i svoj zavičaj, svoj volonterski način očuvanja tradicije i običaja.

Ponosan sam na sve divne insane koje sam upoznao, od raznih prijatelja novinara, pisaca, glumaca, estradnih umjetnika, običinih insana, hadžija i mnogih ostalih prijatelja. Od kojih mogu izdvojiti kao što su: Hanka Paldum, Refik Halilović vlasnik Etno avlije Mačkovac, Selmir Šljivić predsjednik Udruženja sazlija “Sevdah” iz Živinica, Hasiba Agić, Dragan Bosanac, Dino Merlin, Halid Bešlić, Branka Sovrlić, Josip Pejaković, Branko Udovčić ( urednik i voditelj popularne emisije “Ljepom našom” HRT), Radenka Ševa (glumica iz serije “Dobro jutro, komšija”), Pero Špadić scenarista domaće serije “Dobro jutro, komšija”, Zulfo Bota, Nezim Halilović Muderis, Josip Seuček načelnik Udbine HR, Armin Muzaferija, Kadira Ćano, Refija Muslić, Alma Subašić, Ibro Bublin, Milenko Kuzmanović predsjednik udruženja “Šiljkan” Beograd, Šerif Kapo, te preko 20 udruženja i 30 Kulturno-umjetničkih društava diljem naše Bosne i Hercegovine, s kojima imam vrlo lijepu saradnju.

 

 

Tako je i tradicija kao i insani i naša sela, umirali tiho, nečujno i dostojanstveno. Tradicija je trag prošlosti kojeg i danas nesvjesno nosimo, svako sa sobom, na neki svoj način. Ona svjedoči o onome ko smo i šta nas je oblikovalo. Trava, raste pa se kosi. Mnogi su običaji sa promjena prošli. Stari prošli, ali drugi došli. Za novija vremena treba pričekati, a ko zna možda ih Hasan neće dočekati. Bolje je mjenjati selo nego tradiciju i običaje. Hasan Keranovic

 

 

 

izvor ,

,macanovici.net




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.