Dok je kao dječak u izbjeglištvu u Njemačkoj pohađao mektepsku nastavu, Fadil Arifović poželio je da jednog dana klanja namaz u fočanskoj Aladža džamiji. Na mjestu Aladže tada su se nalazili samo ostaci njenih eksplozivom raznesenih zidova.
Njegova želja uslišena je 1. avgusta 2007. i ove godine Fadil ef. Arifović obilježava taj njemu i njegovom džematu veoma važan datum – deset godina rada na dužnosti imama džamije u Jeleču, u MIZ Foča.
Bijeli nišani
– To je velika Allahova blagodat, na kojoj sam mu neizmjerno zahvalan. Biti ovdje, provoditi dane ramazana sa svojim povratnicima, dijeliti s njima sudbinu nešto je čime sam počastvovan i nadamo se da ćemo svi mi koji hizmetimo u ovom vremenu i na ovom prostoru biti nagrađeni od dragog Boga – kaže za „Avaz“ mladi fočanski imam.
Iz Njemačke su se vratili čim su imali priliku. Fadil je osmi razred završio u Kalesiji, a potom se upisao u Gazi Husref-begovu medresu. Dvije godine radio je u MIZ Konjic, a onda ugledao oglas kojim se traži imam u okolici Foče. Zbog svoje odluke da dođe u mjesto iz kojeg su mnogi otišli, nikada nije zažalio. U Jeleču živi s porodicom.
– Sjećam se prije dvije godine zajedničkog iftara na temeljima Aladže, kada mi je muftija goraždanski ponudio da predvodim namaz. Ne znam kako sam od dragosti i ushićenja otklanjao tu teraviju. To mi je bio jedan od najljepših namaza koje sam obavio u svom životu – priča nam ef. Fadil.
Raduje ga što u Jeleču i Foči nakon svega ima ramazana, ljudi u džamiji i na iftarima. Bratska ljubav među vjernicima razbukti se tokom ramazana, a ef. Fadil smatra da ona treba biti jača. Očekuje da prognani barem na godišnjicu stradanja Jeleča ili Dan šehida dođu i dodirnu bijele nišane više od 100 njegovih stradalih stanovnika, susretnu se s rodbinom, komšijama, druže se i čuvaju svoj identitet i historiju.
Upotpuniti Hidžru
– Drina je naša druga Meka, naša druga Kaba, prema kojoj se moramo okretati, koju moramo hodočastiti. Ovdje su naši preci bili, a mnogi su životi dati za ovaj djelić naše domovine. Drinu ni u kojem slučaju ne smijemo napustiti, jer svi mi koji smo otišli sa svojih ognjišta učinili smo jedan od sunneta poslanika Muhammeda, a. s., preseljenje iz jednog u drugo mjesto. Ali, da bismo upotpunili tu našu Hidžru, potrebno je i da se vratimo – ističe ef. Arifović.
Boravak u Loznici
Kao šestogodišnjak je s roditeljima i ostalim stanovnicima Šepka kod Zvornika protjeran i autobusima su prevezeni u Loznicu. Njihove živote spasili su mukotrpni pregovori rahmetli Fadila Banjanovića Bracike sa srpskim rukovodstvom. U Subotici su nekoliko večeri spavali u parku, u Mađarskoj skoro dva mjeseca bili smješteni u jednom objektu, da bi Fadil s porodicom, uz pomoć tetke, stigao do Njemačke.
– Dok smo bili u Loznici, nismo imali adekvatan smještaj, bez kupatila. Pojedini Srbi vodili su nas svojim kućama, dali nam kupatila na korištenje, ali i kahvu, jer je nismo imali. Nisu svi ljudi isti i ja sam im u svoje ime i ime svojih roditelja zahvalan – kaže Arifović.
Autor: A. BAJRAMOVIĆ
