Mehmed Hašić rođen 1946. godine u selu Ponjevići nedaleko od Cazina. Davne 1968. godine odlazi na služenje vojnog roka u Doboj. Služio je u kasarnoj koja se tad zvala 4. Juli. Nakon što je položio zakletvu biva prebačen u kasarnu Gradina u Tuzli. Tamo je imao obuku za desetara. U tom vremenu se armija služila punih 18 mjeseci. Poslije uspješno završene obuke prebačen je na pistu Dubrave – Tuzla, gdje je sa ostalim vojnicima boravio punih 45 dana nakon čega se opet vraća u kasarnu 4. Juli u Doboju.
”U to vrijeme,- priča nam Mehmed, nije bilo lahko služiti vojsku. Ali eto sve sam izdržao. Jedno jutro poslije smotre jedna vijest me jako obradovala. Naime, moj komadant Šerif Isaković, donosi nam obavijest da uskoro idemo u Konjic na snimanje filma Bitka na Neretvi! Aman, dragosti Bože dragi! Sjećam se vrlo dobro, bilo je to 1969.godine… nas je bilo ukupno 48 regruta ( vojnika). Jedno jutro smo se ukrcali u kamione i krenuli za Jablanicu…
To se tačno zvalo ”Radna zajednica filma Bitka na Neretvi”. Snimanje scena je bilo u Jablanici, te okolnim mjestima kao što su Doljani i Rama ( kod Prozora). Tu su se snimale razne scene. Ja kao i ostali moji drugovi, svaki dan smo oblačili razne uniforme za potrebe različitih scena. Igrali smo više uloga, glumili i partizane, četnike, talijane, ranjenike i švabe. U Jablanici smo se zadržali na tom snimanju oko 4 mjeseca.
Sjećam se, oko 4.500 ranjenika i tifusara, našli su se kao ono, opkoljeni u dolini Neretve. Tu je onda bio i onaj poznati most na čijoj drugoj strani su čekale jake neprijateljske snage. Po naređenu taj most se diže u zrak ali su partizani za jednu noć uspjeli napraviti privremeni most, kako bi prešli na drugu starnu gdje su se sukobili sa četnicima. Kao što rekoh, mi smo u tom filmu bili i ranjenici i vršili napade, dakle napadači, pa nosili ranjenike, ma bilo je jako naporno i zahtjevno raditi na tim scenama, ali ipak mililo nam se i nekako smo se osjećali ponosno što smo u to doba bili dio toga filmskog projekta.
Film se snimao 18 mjeseci, ali ja sam bio na snimanju oko 4. mjeseca. U snimanju je učestvovalo oko 10.000 vojnika,tadašnje JNA, a za potrebe filma uništena su četiri posebno konstruisana sela i jedna tvrđava.
O mom doprinosu u snimanju filma “Bitka na Neretvi”, govori i ova moja fotografija i zahvalnica, koju već godinama čuvam za uspomenu. Ponosan sam što sam tada imao priliku da upoznam i poznate glumce, kao što su: Jul Briner, Ljubiša Samardžić, Milena Dravić, Silva Koščina, Vladimir Nazor, Kole Angelovski, Bata Živojinović i još mnoge druge.”
Mehmed Hašić danas ima 70 godina. Živi sa svojom suprugom Hašić Eminom u jednom malom selu Ponjevići, nedaleko od Cazina. Imaju četvero djece, tri sina i jednu kćerku.