Nakon što je sve posijano i posađeno, a krompiri okopani i ogrnuti počinje kosidba livada. Najprije počinje kosidba vrtova i okućnica, okrajaka (rubnih dijelova polja i livada).
Za ovaj važan posao trebalo se ranije pripremiti. S tavana i iza greda poskidane su kose. Neki su nabavili i nove kose. Poznate kose su bile kovanice i bile su visoke kvalitete.
Za raziliku od kovanice u trgovini su se mogle kupiti manje kvalitetne kose zvane lepare. Kose bi se odnijele svome kovaču na otkivanje pete i prvo jače klepanje.
Ponedjeljkom – pijačni dan- kupovana su kosišta, brusovi, vodiri, vile, grablje i druge alatke za kosidbu, vilanje, grabljenje sijena i žita. Bilo je u selu i kovača majstora’ koji su sami izrađivali potrebno ratilo za obradu njiva i livada, za kupljenje sijena i žita.
Odvajkada je kosidba bila isključivo muški posao. Familija koje nisu imale odraslog muškarca u kući unajmljivale bi kosce iz sela. Vlasnici dugih i širokih livada obično bi pozvali veći broj seoskih kosaca. Znalo bi se iskupiti po desetak i više kosaca.
Bio je to vakat pun sloge i poštovanja, jedni drugima su pomagali u raznim radovima.
Danas se sve manje mogu vidjeti kosci na livadama i poljima, ne čuje se pjesma veselih kosaca… od njih osta mnogo lijepih uspomena.
macanovici.net
