Azem Vlasi, kosovski advokat i bivši političar, nekadašnji visoki državni i partijski zvaničnik u bivšoj SFR Jugoslaviji, a danas savjetnik kosovskog ministra vanjskih poslova Envera Hodžaja, bio je među prvim žrtvama velikosrpske hegemonističke politike kojom se «Balkanski kasapin» Slobodan Milošević, «u bitkama i pred bitkama» devedesetih, obračunavao sa svima koji nisu pristali na koncept tzv. velike Srbije.
Vlasi kaže da ga politika aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, iako drugačije upakovana, podsjeća upravo na Miloševićevu. Nada se da će to zapadne vlade na vrijeme shvatiti. Podsjeća da su zapadni mediji i Miloševića nazivali mirotvorcem, na sličan način kao danas slave Vučića.
– Velikosprska avet ponovo lebdi nad ovim prostorima… Mi joj se svi moramo suprotstaviti da nam se ne bi ponovila tragična historija od prije dvadeset i nešto godina – kaže Vlasi za INS.
Gospodine Vlasi, kako komentirate najavu deklaracije Srbije i RS o zajedničkom, objedinjenom nacionalnom djelovanju i «definiranju nacionalnih minimuma i principa za opstanak srpske nacije i srpskog naroda»? Provokacija ili nova strategija?
VLASI: Srbijanskom političkom scenom dominiraju ljudi koji su izašli, prije ratova i sukoba, iz Miloševićeve političke škole. Oni misle, bez obzira što je Srbija izgubila ratove devedesetih za veliku Srbiju i teritorije, da mogu u miru nastaviti i političkim sredstvima ostvariti te velikosrpske pretenzije. Iako, dakle, one nisu ni ratom uspjele.
Najave nekakve deklaracije o zaštiti srpskih interesa, potpuno podsjeća na Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine po čijem slovu su podsticani ratovi za ujedinjenje teritorija gdje žive Srbi, i taj Memorandum je bio platforma za sve strahote, tragedije i zločine Srba tokom proteklih ratova.
Sad se on vraćaju istim ciljevima, ali u promijenjenim okolnostima. Ratove su izgubili, pa, zasad, nemaju šanse da ratovima podrže te ideje. Ali zato politički podržavaju atmosferu kojom podsjećaju da nisu odustali od tih ciljeva. To cijela naša regija treba da shvati i uzme ozbiljno. I da se podsjetimo da su na isti način krenuli prije 30-tak godina, kada su napravili sve što su napravili u Bosni, Hrvatskoj, na Kosovu… a što i je dovelo da raspada Jugoslavije.
Šta je cilj ovako najavljene «deklaracije»? Tim prije što, iako iz Beograda tvrde da ona benigna, predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik na bazi te priče najavljuje navodno ujedinjenje RS i Srbije.
VLASI: Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije možda to odgovara da bi umanjio pritisak srpske javnosti zbog njegove ideje da digne ruke od Kosova. Ali, treba gledati ono što govori Milorad Dodik. Dodik je sada ono što je vrijeme Miloševića bio Vojislav Šešelj.
To što se kuha u velikosrpskoj nacionalističkoj kuhinji, on iznosi javno na vidjelo. Uostalom, on je već poznat po tome što otvoreno, arogantno, neskriveno radi na razbijanju jedne suverene i međunarodno priznate države kao što je BiH. Ako nisu ostvarili one ciljeve po Memorandumu SANU-a o tzv. velikoj Srbiji, onda hoće barem nešto. To je Srbija sa pola Bosne, Vojvodinom, a nisu digli ruke ni od Crne Gore. Vjerovatno u okviru ove Vučićeve inicijative, žele otkačiti i dio Kosova, a to je dio sjeverno od Mitrovice. To su njihovi ciljevi.
Vučić se nameće javnosti na Zapadu i u regionu kao svojevrsni lider Balkana. Takvim ga želi vidjeti i Zapad, prije svega u Njemačkoj, gdje traže partnere za ovaj dio svijeta. Istina, bh. političari su tu veoma pasivni, pa se Vučiću ostavlja dosta prostora.
VLASI: Zapadne zemlje bi morale da izvuku pouke iz Miloševićevog vremena. Tako se i Milošević predstavljao kao faktor stabilnosti na Balkanu, dok je podsticao i počinio tolike zločine.
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, čak i tada, zapadna štampa ga je hvalila kao faktora stabilnosti na Balkanu. Svih šest država na prostorima bivše Jugoslavije imaju manje-više uređene međusobne odnose, nemaju nikakav problem između sebe, a jedino Srbija je ta koja koketira sa Dodikom, podstiče na rasturanje BiH.
Dokazana je umiješanost srpskih faktora, dakle Srbije, u nemirima u Sobranju u Makedniji. Dokazana je uloga Srbije i Rusije u pokušaja puča u Crnoj Gori. Srbija neskriveno i dalje djeluje protiv Kosova. Drži Kosovo u ustavu i ima teritorijalnih pretenzija prema njemu. Dakle, Srbija je i dalje glavni remetilački faktor koji ugrožava mir i stabilnost u regiji, kao nijedna od šest drugih država bivše Jugoslavje.
Na Zapadu to moraju imati u vidu, bez obzira koliko im je stalo da Srbija napravi otklon od Rusije i približi se EU. Srbija igra dvostruku igru. Hoće u EU zbog fondova i da ima ulogu ruskog trojanskog konja u Evropi, ali sa Rusijom neće prekinuti odnose.
Rusija će uvijek preko Srbije igrati ulogu destabilizacije regije. U inat EU i SAD-u. Rusija time želi skrenuti pažnju Zapada sa Ukrajine, Krima, Abhazije i Osetije. Zapad ne smije da zaboravi da je Srbija glavna uporišna tačka i sredstvo za održavanje ruskih interesa u regiji, bez obzira šta Vučić priča i šta neki zapadni političari i diplomate govore o Vučiću.
S obzirom da ste se među prvima našli na udaru Miloševićeve i inače velikosrpsko politike poslije čuvenog skandiranja u Beorgadu «Uhapsite Vlasija», znate kao odgovoriti na ovakve izazove jedne vrlo slične politike i ideologije. Tim prije jer svako malo Vučić poručuje kako želi dijalog sa Bošnjacima, iako, zanimljivo, ne i sa državom BiH, a, s druge strane, daje blagoslov Dodiku za politiku nestabilnosti. Također, s tim u vezi, kako vidite politike bh. i bošnjačkih političare u srazu s ovakvom praksom, odnosno ideologijom?
VLASI: Prvo, imam primjedbe na pasivno ponašanje bosanskih i bošnjačkih političara, politike u Sarajevu, spram ovakvih postupaka u cilju destabilizacije Bosne i cijele regije. Trebalo bi svi, a prije svega bošnjački političari, da traže da Vučić dokaže svoje namjere o pomirenju time što će se javno ograditi, osuditi politiku Banje Luke za rasturanje države BiH, da Vučić prizna Kosovo i da uspostavi normalne diplomatske odnose sa Kosovom, da ministar Ivica Dačić ne prijeti i ne reži na Makedonce i Crnogorce jer su priznali Kosovo i članstvo u UNSEC-o…
Zadatak lidera drugih država u regiji jeste da imaju jedinstven stav i da reagiraju na ove igre i igrarije srpskih političara u vezi s nastavljanjem politike započete prije 30 godine, a koja je dovela do ratova, te da osude pokušaje Srba da se u drugim okolnostima ostvari ciljeve koje nisu uspjeli ostvariti ratovima. A to su ciljevi stvaranja tzv. velike Srbije na uštrb teritorija drugih država. Pogotovo na uštrb pola BiH.
(Izvor: INS.ba)
