Savjete svoje nane pamtim je po nekoliko stvari-kako se dok je ona bila živa cijela porodica okupljala oko nje, kako je nama znala reći: ” Bome djeco, samo dobro slušajte prvo svoga babu, mamu, pa tek svoju nanu… a nana nas je uvijek znala braniti i čuvati naše mladelačke tajne, ipak vas nana voli, neg cio svit…”, kako je uvijek sjedila na sećiji sa mlinom za kafu ili sa prelom i vretenom, kako bi nama svima plela vunene čorape za duge i hladne zimske dane i noći.
Sjećam se vrlo dobro, ma nane je bila uvijek nježna i brižna prema svima, ali najviše je volila da u avliji sjedi i da zijareti ko prolazi kroz našu mahalu….a bome volila je i plaho šalu. Ipak, nekako najduže od svega žive njene mudre izreke:
1. Sve će se to zvati lani (ili: jednog dana, kad sve to prođe, neće ti više padati tako teško, a ni nane možda tad više neće biti) 2. Od budale se pamet prima, jer pametan ne da svoje pameti. 3. Ružna vijest (ili današnjim riječima trač) se ne može zaustaviti ili sastaviti, to je kao da prospeš jastuk pun perja sa sa vrh nekog brda, ko će to poslije pokupiti- moj sinko!
Iako mnoge naše nane nisu imale ni dana škole, ali su imale dobre savjete koji se mnogi rado sjećaju i pamte.
Autor: Hasan Keranović
macanovici.net
