Ovaj mlin smješten je uz uvijek raspjevane slapove rijeke Une. Mlin ima svoju posebnu čaroliju.
A danas, u ovom mlinu samo se može vidjeti nekoliko starih eksponata, koje svjedoče o prošlom vaktu. Od poznatog mlina nastadoh jedan mali rekao bih “etno muzej”, u koji kad uđemo dah na tren nam zastane…..valjda nas vrati na mnoge uspomena iz davnih vremena ili našeg djetinjstva.
Međutim, sjećanja su i dalje živa.
U davna vremena možemo reći da je mlin nekada bio pravi zlatni rudnik, a danas uspomena. Mlinarski kamen je zauvijek stao. U današnjem vaktu, sve se manje čuje zvuk vodenice ili mlina, gotovo da su se zaboravile, jedino voda društvo im pravi, dok one neumorno čekaju bolje dane da im svanu.
Hasan Keranović
〈macanovici.net〉