Obućarski zanat, nekad vrlo profitabilno zanimanje, polako odlazi u zaborav. Kineske cipele Boško Đurašinović, posljednji bosanskogradiški obućar, majstor s renomeom koji je stekao u nekadašnjem gigantu “Borovo”, nada se da će izdržati još godinu do penzije, a onda će i mašine zauvijek ugasiti i alat okačiti o klin.
– Naišla su teška vremena. Od 2010. do 2013. godine bilo je posla, zaradio sam toliko da sam mogao kupiti kuću. U posljednje tri-četiri godine tolika je kriza da po cijeli dan nijedna mušterija ne uđe u radnju. Većina ljudi kupuje jeftine kineske cipele, koje služe za jednokratnu upotrebu – kaže Đurašinović, poznatiji kao majstor Bole.
Ovaj vrsni obućar kaže da mu svakog mjeseca treba 850 maraka za dažbine, od industrijske struje, zakupnine do poreza i doprinosa. Plaću i ne računa. Obučio sinove – Prosječna cijena popravke obuće je 5 maraka. To znači da za dažbine trebam popraviti 170 pari obuće, što je prosto nemoguće
. Bio je ovo nekad isplativ i dobar zanat. Obojicu sinova sam obučio obućarstvu, ali su oni otišli u Austriju, gdje više rade, ali daleko više i zarađuju – kaže majstor Boško. Stara “singerica” Mašine stare stotinu godina još služe, ali Đurašinović ističe da nekad prođe i sedam dana a da ne budu u pogonu. Stare “singerice” na nožni pogon odrađuju svoje posljednje poslove i uskoro će postati eksponati u nečijoj zbirci. Majstor Boško će u penziju, a cipele i sandale u gradu na Savi neće više niko popravljati. .