Mirsad Jarović rođen je u Sarajevu, 4. oktobra 1956. Godine. I, kako to obično biva, od ranog djetinjstva je ispoljavao interesovanje za muziku i pjevanje. Već u sedmoj godini, uoči polaska u osnovnu školu, dobio je svoju prvu harmoniku. Ljubav prema muzici i talenat koji je nosio u sebi primjetili su i njegovi učitelji, nakon čega je vrlo brzo, na Mirsadovo oduševljenje, uvršten u muzički hor i aktivno učenje sviranja harmonike.
Fudbal izgubio – estrada dobila
Međutim, pored ljubavi prema muzici, te aktivnosti u KUD „Pavle Goranin“, mladi Jarović je bio talentovan i za nogomet, te je još kao dječak počeo da igra u fudbalskom klubu „Željezničar“ , a kasnije u još nekoliko klubova. Sve je izgledalo da će ga fudbal „odvući“ daleko od muzike i pjevanja. Tim prije jer je 1980. godine otišao u Beograd upravo zbog fudbala i prelaska u tadašnji „OFK“ Beograd. Međutim, jedna od ozbiljnijih povreda noge stavila je tačku na Jarovićevu sportsku karijeru. Iako je fudbal u svakom smislu te riječi izgubio jako puno u to vrijeme, estrada je dobila mnogo više.
Interesantno je to da je Mirsad svoju pjevačku karijeru započeo u jednom sarajevskom pop-rok bendu „Integral“ 1979. godine , ali je taj izlet u muzičkom smislu brzo okončao i zaputio se tamo gdje ga je srce vuklo – sevdah i novokomponovana narodna muzika, kada je iste godine počeo sa profesionalnim nastupima u sarajevskom restoranu „Kabare“.
-U Beogradu sam imao sreću da se sretnem sa velikim brojem ljudi iz svijeta muzike, a sticajem određenih pozitivnih okolnosti, kojim se ni sam nisam nadao, dobio sam priliku da zapjevam u tada veoma poznatim i popularnim restoranima kao što su „Inex“, „London“, „Košuta“ i „Dunavski cvet“ u kojem je, primjera radi, veoma često odsjedao Toma Zdravković i mnogi drugi poznati pjevači. Ipak, čini mi se da je susret sa Raletom Čajićem bio sudbonosan-prisjeća se Jarović početka karijere i veoma plodne saradnje sa hitmejkerom Raletom Čajićem sa kojim je, kako dodaje, postao prijatelj, a potom i kum.
„Moja mala Irena“
Upravo je Čajiću zahvalan što je „na velika vrata“ uplovio u svijet estrade. Jarović je snimio svoj prvi LP album „Moja mala Irena“, nakon čega su uslijedili mnogobrojni pozivi za solističke nastupe i zajedničke turneje širom nekadašnje Jugoslavije. Nakon toga uslijedio je i poziv iz rodnog Sarajeva, tačnije agencije za audicije Radio Sarajeva kako bi, priča Jarović, i zvanično položio istu na ime vokalnog soliste, te snimio neke od sevdalinki za arhivu ove kuće.
Nakon toga, sjeća se Jarović, ponovo je otišao za Beograd, te nastavio saradnju sa Raletom Čajićem i Mišom Markovićem, kao i mnogim drugim autorima sa kojima će snimiti još nekoliko LP ploča. Jarovićevu karijeru zasigurno će obilježiti hitovi koji su uslijedili poput „Dva su srca u Bosanca“, svojevrsna lična karta ovog pjevača, te „Sarajevo moje vraćam se k'o čovjek“, „Pjevaj srce“, „Tvoj lik još me prati“ i mnoge druge. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka, nakon diskografskog prelaska u PGP RTB, Mirsad je objavio jedan od najboljih albuma pod nazivom „Ljubav jedne majke“. U saradnji sa Zdravkom Đuranoviće, Sinanom Alimanovićem, Marijom i Raletom Čajićem, rodile su pjesme koje se i danas jako rado slušaju kod pravih sladokusaca dobre pjesme. „Kuda ideš oko moje“ samo je jedna od njih.
Raspadom Jugoslavije, tačnije drugom polovinom nesrećnih devedesetih prošlog vijeka, Jarović se našao u Evropi, a nedugo potom u dalekoj Americi. Ono što je smatrao privremenim boravkom, kao i kod mnogih drugih, postalo je, čini se, za stalno.
Duša romantika
Jarović se prošle godine vratio iz Amerike i pokrenuo je vlastiti biznis u rodnom Sarajevu, ali odnedavno isti je proširio na cijeli prostor bivše Jugoslavije, odnosno dobar dio Evrope, a tiče se prevozničke djelatnosti. Ipak, i pored svega toga, muzike se nije odrekao. Naprotiv, ovaj umjetnik, čovjek i humanista, vječito nasmijani pozitivac i borac sa dušom romantika, posebne, posve prepoznatljive boje glasa iz koje istovremeno izbijaju snaga i tananost, baršun i emocija, koji je tokom muzičke karijere uspješno koketirao s više muzičkih izraza, i danas je više nego aktivan. U protekloj deceniji snimio je nekoliko albuma, spotova i više singlova, a učešće je uzeo i na nekoliko prestižnih muzičkih festivala na kojima je osvojio više priznanja i nagada.
Mirso sa najboljim prijateljem Fuadom Fudom Zaganjorijem, fudbalskom legendom i uspješnim biznismenom, nadsve čovjekom i humanistom kojeg uvijek voli istači u prvi plan kao najboljeg drugara i prijatelja.
Poštovalac tekovina NOB-a
Sa proputovanja i malog odmora u Albaniji
